Čari bloganja
Biti bloger, lako je, no biti dobar bloger, savjestan, onaj koji želi preko svoga bloga nešto reći, nekome pomoći, prosipati toplinu riječima, učiniti od svog bloga mjesto na kojem će ljudi okrijepiti dušu i naći barem malo spokoja u ova turbulentna vremena, e to nije lako. Pisati s dušom i iz duše, to mogu tek rijetki, a komentirati takve tekstove, suvislo i s uvažavanjem je zadaća koja je gotovo neizvodiva. Ponekad, posjetim takve blogove i jednostavno ostanem osupnut ljepotom izričaja, duša one ili onoga tko je to napisao, mora da je uzvišena, vanzemaljska i kad ispod takvog posta naiđem na komentar, blog ti je super, navrati do mene i komaj me, pa makar to bilo i od školarca, smatram to uvredom za nešto takvo, lijepo i uzvišeno, nešto što iziskuje barem nekoliko lijepih riječi. No na što nam se je svelo bloganje, pitam se? U prvom redu na žicanje komentara (ne toliko na ovom servisu, koliko vidim na drugim servisima, prvenstveno bloger.hr), borbi za što bolji rejting, pa ma pod koju cijenu, podmetanje, krađa tekstova, dizajna, ma sve samo ne ono što bi blog u biti trebao biti, a to je mjesto na kojem će se čovjek izraziti, netko će pisati svoj dnevnik (makar i kako mu je loše sjeo ručak, ali to nije razlog da mu se drugi blogeri izruguju), netko će pisati o važnim događajima, netko o utakmicama, sportu, razonodi, vremenu i što je najvažnije, svatko će svoj tekst (post) smatrati dobrim, štoviše, odličnim, a mi, u sebi ćemo pomisliti kakav shit, kako samo može takvo što pisati, no trebamo li to i napisati, ne, zašto vrijeđati nekoga kad i ne znamo tko stoji iza tog teksta, niti s kakvom je namjerom tekst napisan, dakle, ne sviđa mi se, zaobići ću ga i doviđenja. Eto ovaj tekst sam napisao iz jednostavnog razloga stoga što vjerovali ili ne, posjećujem još uvijek sve one drage blogere koje sam i inače posjećivao, pročitam i ponekad komentiram, ponekad jednostavno nemam inspiracije za ostavljanje komentara, a ne volim ostavljati nesuvisle komentare, ponekad se čak ulovim u tome kako čitam prepucavanja na naslovnici bloger.hr i razmišljam o tome koliko u stvari čovjek iz takvih prepucavanja i komentara može naučiti o drugome čovjeku, koliko se može razočarati ili pak oduševiti nečijim shvaćanjima i pogledima na život. Dakle ono što želim reći je:"Ne razbacujte se nesuvislim komentarima, puno se da iščitati iz komentara o ljudima, o njihovoj površnosti i pogledima na svijet, čak i više nego iz tekstova, jer tekstovi su ono što bi htjeli biti, a komentari su ono kakvi u stvari jesmo!" |